2002. KOZE I STABLA, MUZEJ GRADA KAŠTELA

Iznijeti prošlost na vidjelo dana u formi skulpture znači zajamčiti budućnost, proširiti životnu
formu u dugu liniju trajanja u vremenu i prostoru. U kontekstu ovog razmišljanja potrebno je
tražiti razlog prikaza k o z e u skulpturi autorice Ljubice Dragojević Buble. Fizičko
opredmećivanje ove životinjske vrste , koja na prostorima autoričinog zavičaja nestaje, znači
tražiti svoju zavičajnost i pripadnost kaštelanskome podneblju. U ovome vremenu koza
postaje znak, simbol vremena koje je prošlo, ali opredmećena u skulpturi ostaje živjeti za
novo vrijeme – za budućnost.
Ankica Babin