2006. GOSPA U RUŽIĆNJAKU, MUZEJ GRADA TROGIRA

… Živeći u gradu prepunom spomenika i koji je sam po sebi spomenik, u tišini svojega ateljerskoga egzila, Ljubica Dragojević Buble je nastavila svoj kiparski put radeći svoje animalističke, sakralne teme u osipljivim i trošnim materijalima. I dok je u svojim stadima koza ispod ćelavih krošnji stabala iznijela svoje razumijevanje života, animalističku i životnu neposrednost i vitalnost, u brojnim je Bogorodicama u obojenom gipsu svoju kiparsku vjeru položila u zaštitničke i zagovarateljske ruke lijepih Bogorodičinih lica i toplih njedara uokvirenim cvijetnim i biomorfnim dražestima neškodljivo se i nedoslovno oslanjajući na velikog trogirskog majstora Blaža Jurjeva Trogiranina (posebice na njegovu najslavniju sliku Bogorodica u ružičnjaku) koji je živeći u novom vremenu zadržao dražest kasnogotičke slikovitosti, nevinosti i zlatne ljepote. Serija na temu Bogorodice s djetetom otvorila je prostore novim interpretacijama, razgranjivanjima teme i raznim smjerovima. Jer nastanjene u trajnom proljeću Bogorodice Ljubice Dragojević Buble moguće su danas najintrigantnija cjelina hrvatskog kiparskog trenutka koji širi onaj intimizam s prošlošću a svojom smjelošću uporabe boje i materijala  dokazuje svoju postmodernističku slobodu usvajanja i reinterpretiranja. U kiparskom smislu, to su, kao i njezini brodovi ili koze, usprkos graditeljskoj fragilnosti i rasutosti, uvijek sugestivne i moćne slike. 
Ive Šimat Banov, iz kataloga izložbe skulptura „Gospa u Ružičnjaku“, Muzej grada Trogira, Trogir, 2006.